Tuesday, May 30, 2017

Mile Budak-Hrvatski Mucenik i Vitez.ZDS

Mile Budak
Mile Budak u bolnici nakon atentata 1932.


 Mohammed Amin al-Husseini i Mile Budak na sastanku u Sarajevu, 1943.
Mile Budak s kćeri Grozdom (silovana i mucena ubijena of partizanskih krvoloka)                                                                                                                                                                             
Mile Budak

1. Ministar nastave NDH
trajanje službe
 16. travnja 1941. – 2. studenog 1941.
Potpremijer(i) 
Osman Kulenović
Premijer(i)
Ante Pavelić
Predsjednik
Ante Pavlić
Prethodnik
nitko (ured osnovan)
Nasljednik
Stjepan Ratković
Izaslanik u Njemačkoj
trajanje službe
 2. studenog 1941. – 23. travnja 1943.
3. Ministar vanjskih poslova NDH
trajanje službe
 23. travnja 1943. – 5. studenog 1943.
Potpremijer(i) 
Džafer-beg Kulenović
Premijer
Ante Pavelić (1943.)
Nikola Mandić (1943.)
Predsjednik
Ante Pavlić
Prethodnik
Mladen Lorković
Nasljednik
Stijepo Perić

Rođenje
30. kolovoza 1889.
Smrt
7. lipnja 1945.
Politička stranka
HSP
UHRO
Zanimanje
književnik, pravnik
Mile Budak (Sveti Rok, 30. kolovoza 1889. – 7. lipnja Zagreb, 1945.), bio je hrvatski, političar, odvjetnik, jedan od ideologa ustaškoga pokreta,ministar u vladi NDH, prozaik, romanopisac i novelist. Poslije pada režima NDH 1945. jugoslavenske komunističke vlasti osudile su ga na smrt i pogubile. U Hrvatskoj postoje brojni pokušaji njegove rehabilitacije, što je često predmet polemika i kontroverzi. U Titovoj Jugoslaviji proglašen je ratnim zločincem.
Osobni liječnik Ante Pavelića, Mile Budak, njegov je nećak.
Životopis
Austro-Ugarska, Prvi svj. rat
Mile Budak rodio se u Svetom Roku kraj Lovinca 1889. godine. Gimnaziju je završio u Sarajevu, 1910. godine.Na Sveučilištu u Zagrebu upisao je studij povijesti i zemljopisa, koji ubrzo napušta i 1910. godine počinje studij prava koji je prekinuo zbog Prvoga svjetskog rata. Zatvaran je 1912. godine zbog Jukićeva atentata na Slavka Cuvaja, a potom1914. godine mobiliziran u austrougarsku vojsku. Ranjen je i u bolnici u Valjevu 8. prosinca 1914. godine zarobljen je od srpske vojske te je s njima pješice prošao povlačenje kroz Makedoniju i Albaniju nakon čega odlazi u talijansko zarobljeništvo na otok Asinaru kraj Sardinije.[6]
Kraljevina Jugoslavija, emigracija, Drugi svj. rat
Studij prava nastavio je i završio, nakon povratka iz zarobljeništva 18. kolovoza 1919. godine, a doktorirao je 1920. godine.[6] Od 1920. godine radi kao odvjetnički pripravnik kod dr. Ante Pavelića. Počinje i politički djelovati u HSP-u, te postaje članom gradskog zastupstva u Zagrebu. Uređuje pravaški orijentirana glasila Hrvatsku misao, (1924.), Hrvatsko pravo (1924-32.). U svibnju 1925. godine kao odvjetnik branio je komunističkog prvaka Vladimira Ćopića.[6] Nakon odlaska Ante Pavelića u emigraciju preuzima vodstvo HSP-a te s njim pristupa Seljačko-demokratskoj koaliciji (SDK) i blisko surađuje s Vladkom Mačekom. Krajem listopada 1929. godine bio je, zbog političke djelatnosti, uhićen i u zatvoru provodi 7 mjeseci.Godine 1932., 7. lipnja, na njega je organizirala atentat velikosrpska kamarila. Izvršitelji atentata, pouzdanici zagrebačkoga redarstva, Šaban Šaćirović, Adem Saranija i Vojo Karakanović, napali su dra Budaka, usred dana, ispred njegovoga stana i odvjetničke pisarnice u Ilici 10. Pokušali su ga ubiti udarcima štapa po glavi no sva trojica bili su uhićeni. Šaćirovića su uspjeli uhvatiti prolaznici a on je zatim odao ostale atentatore. Atentatori su u jesen 1932. godine suđeni i osuđeni na po tri godine zatvora, zbog nanošenja teških tjelesnih ozljeda. Nakon oporavka dr. Budak sudjeluje, 5.-7. studenoga 1932. godine u Zagrebu, a na poziv Vladka Mačeka, u sastanku Izvršnog odbora SDK kada su usvojene Zagrebačke punktacije.[6Emigrirao je 2. veljače 1933. godine, prvo u Austriju te potom u Italiju. Početkom 1934. godine je u Berlinu šef ustaškoga ureda i izdaje godišnjak Nezavisna hrvatska država a u svibnju iste godine u izdanju Hrvatskog kola u SAD izlazi mu Hrvatski narod u borbi za samostalnu i nezavisnu Hrvatsku državu, politička rasprava u kojoj opisuje hrvatsko iskustvo u Jugoslaviji i predviđa rat između Hrvatske i Srbije kao jedino rješenje za hrvatski narod.
1935. godine Ante Pavelić imenuje ga zapovjednikom svih ustaških logora u Italiji te na Liparima boravi od siječnja do početka veljače 1937. godine.Nakon toga kraće vrijeme boravi u Messini te u Salernu kraj Napulja gdje piše romane Ognjište, Na vulkanima iRascvjetana trešnja. Godine 1938. vraća se u Zagreb i 1939. godine pokreće tjednik Hrvatski narod, koji će banovinske vlasti 1940. zabraniti, a Budaka zatvoriti. Do Drugoga svjetskog rata ispočetka podržava politiku HSS-a i Vladka Mačeka a zatim je napada te nakon Sporazuma Cvetković-Maček piše protumačekovski letak Lajbek je zakopčan kojim osuđuje sporazum sa Srbima i Mačekovu politiku.[6] Uhićen je 27. veljače 1940. godine i zatvoren, ali je pušten nakon što je 11. travnja iste godine njegova supruga Ivka pronađena mrtva u zdencu njihovoga vinograda.[6][8]
NDH

Proglašenje NDH dočekuje ga u bolnici gdje je krajem ožujka 1941. godine operiran. Nakon proglašenja NDH Budak postaje glavni čovjek propagande ustaškog režima.
"Mi imamo ne samo pravo, nego i dužnost tražiti od ovdašnjeg pravoslavnog življa, da taj živalj uvidi, što jest i da se prema tome snađe. Imamo zato pravo govoriti, ako je tko Srbin ima Srbiju, i to je njegova domovina. (Ministar Mile Budak na skupu u Slavonskom Brodu)"
U prosincu 1941. godine postao je član HAZU. U vladi NDH bio je ministar nastave, zatim ministar vanjskih poslova te poslanik u Berlinu (1941.-43.). Na vlastiti zahtjev je 5. studenoga 1943. godine razriješen dužnosti ministra vanjskih poslova i umirovljen. Iz Zagreba odlazi 6. svibnja 1945. godine, britanske vojne vlasti su ga 18. svibnja iste godine izručile jugoslavenskim vlastima, a Vojni sud II. armije optužio ga je za ratni zločin, Budak se izjasnio kao nevin po svim točkama optužbe, a isti je dan osuđen na smrt vješanjem. Zajedno s ostalim članovima vlade NDH likvidiran je u Maksimirskoj šumi i pokopan u zajedničkoj grobnici čije je mjesto sve do današnjega dana nepoznato.
Tijekom i nakon raspada SFRJ nekoliko je ulica po gradovima i selima u Hrvatskoj nazvano po Budakukao i jedna u Mostaru u Bosni i Hercegovini.   POCIVAO U MIRU BOZIJEM HRVATSKI VITEZE I CIJELA FAMILIJA TVOJA.BOG I HRVATI ZA DOM SPREMNI...

2 comments:

  1. PocivaO u miru bozijem sa svojm obitelji Hrvatski Viteze.ZDS

    ReplyDelete
  2. Mile Budak je smrdljivo govno isto kao sto je i urednik ovog bloga ;)

    ReplyDelete

WALKIN´ SHOES - STUMBLIN´ IN (Cover)