Josip Senić, rođen 18. ožujka 1936. u Novoj Gradiški, još kao maloljetnik postao je član organizacije Hrvatski nacionalni pokret i tako došao u sukob s jugokomunističkom vlašću. Godine 1956. bio je osuđen na dvije godine uvjetne kazne zbog neprijateljske djelatnosti.
Senić je 1957. godine pobjegao u Italiju, a odatle je odselio u Australiju, gdje je pristupio skupini mladih hrvatskih emigranata koja je osnovala HRB, u kojemu je zauzeo jednu od vodećih dužnosti. Nakon nestanka Geze Paštija, Senić je 1965. godine došao u Europu da nastavi tamo gdje je Pašti stao.
U dosjeu Josipa Senića, koji je pohranjen u Hrvatskom državnom arhivu, stoji: “29. 5. 1969.: Konzultacija u Osijeku po pitanju operativno – tehničkih mjera prema Seniću. Prisutan Srećko Šimurina. Osnovni zadatak: likvidacija kao jedina ispravna mjera. U tu svrhu radi se na pronalaženju pogodne osobe. Ima se u vidu mogućnost veze “Prijatelj” iz Australije. Spremni smo ga najljepše primiti i osigurati ugodan boravak…”.
Zatim: “Osijek, 02.03.1971. god., Neposredno u vezi s ciljem obrade – izvršenje specijalnog zadatka – angažiramo se na pronalaženju podesne osobe za izvršenje ovoga zadatka. Prethodna kombinacija s vezom “Prijatelj” je u toku. “Prijatelj” se sada nalazi u SR Njemačkoj. Operativni radnik Došlić Ivan.
U Senićevoj blizini nalazio se još jedan opasan suradnik Udbe – Vinko Sindičić. Prema “Informaciji br. 48″ Centra SDS Rijeka, koja se nalazi u dosjeu Josipa Senića pohranjenom u Hrvatskom državnom arhivu, o Senićevom kretanju i namjerama redovno je Udbu izvještavao Vinko Sindičić, suradnik pod pseudonimom “Mišo”. U spomenutoj “Informaciji” stoji: “Na sastanku u Zagrebu dana 3. III. 1972. g. suradnik “Mišo” dao nam je detaljan plan gostionice HRB-a u Wieslochu”.
Kad je 10. ožujka 1972. upravitelj dotične gostionice u Wieslochu kod Heidelberga ušao u sobu u kojoj je Senić spavao, zatekao je Senića mrtvog, s prerezanim grkljanom i dva taneta iz samokresa u glavi. Nakon što je ubio Senića, ubojica je pregledao njegove stvari i neke dostavio centrali hrvatske Udbe u Zagrebu.
Udbi je, kako se vidi iz “Depeše br. 291/61” tadašnjeg šefa Udbe u Zagrebu Melkiora Baranovića, posebno zanimljiv bio Senićev adresar. Njemačka kriminalistička policija osumnjičila je Vinka Sindičića za ubojstvo i zatvorila ga. Međutim, on je ubrzo pušten i to nakon intervencije djelatnika njemačke protuobavještajne službe BfV iz Kölna. Oni su, kako proizlazi iz jednog službenog dokumenta, angažirali odvjetnika i platili jamčevinu za Vinka Sindičića
PUMB-RIP
ReplyDelete