Anton Kikaš: I danas bih, da treba, učinio isto!
Objava 19. travnja 2008. 2017....
Pilot je otvorio prozor prizemljena zrakoplova na vojnome dijelu zagrebačkog aerodroma. Ugledali smo stotinjak vojnika s cijevima uperenima u avion. Čuo sam vojnike kako govore: “Ja ću, bre, da ih pobijem”, drugi ga ja nadglasao: “Nećeš ti, nego ja!”. Zbunjeni pilot pitao me što govore. Rekoh mu: “Svađaju se koji će nas ubiti!” Ugledao sam grašku znoja na njegovu licu. Ni meni nije bilo svejedno, pomirio sam se sa smrću. Prava tortura nastala je kada su me priveli i počeli ispitivati.
Stalno su ponavljali: “Koliko si srpske dece hteo pobiti ovim oružjem?”, a onda su udarci pljuštali sa svih strana. U jednom trenutku osjetio sam bol u rebrima. Kada sam izišao iz zatvora jugovojske, bili su mi oštećeni zglobovi na nogama, bubrezi, imao sam rane po tijelu od udaraca.... - prisjetio se Anton Kikaš, građevinski poduzetnik iz Kanade i hrvatski domoljub, događaja otprije 17 godina, kada je ugandski avion kojim je dopremio oružje u Hrvatsku prisilno prizemljen u zagrebačku Zračnu luku, a potom je on uhićen i prebačen u beogradski vojni zatvor.
Boli ga “agent KOS-a”
Ugledni hrvatski iseljenik koji je svoje poslovno carstvo podigao u Mississaugi, gradu nadomak Torontu u kanadskoj državi Ontario, do toga trenutka bio je gotovo nepoznat hrvatskoj javnosti. Malo je tko znao da je Anton Kikaš, kojega prijatelji zovu Toni, rođen u Kaknju, malom bosanskom gradiću, i da se u bijeli svijet zaputio potkraj šezdesetih godina s diplomom Geodetskog fakulteta u Zagrebu, bez znanja engleskog jezika te da je stekao takav ugled među hrvatskim iseljenicima u Kanadi i SAD-u da je na početku rata za obranu Hrvatske sakupio milijune dolara.
Kikašev rodoljubni pothvat dopremanja punog aviona oružja u Hrvatsku nije uspio, u beogradskom zatočeništvu proveo je gotovo tri mjeseca, kada je razmijenjen za generala Aksentijevića.
Njegov domoljubni čin u to vrijeme punio je stranice hrvatskih, ali i svjetskih novina. Kikaš se vratio u Kanadu, gdje je i dalje prikupljao novac za pomoć Hrvatskoj, ali je u domovini posljednjih godina gotovo zaboravljen.
Iako je s predsjednikom Tuđmanom prijateljevao i puno prije Domovinskog rata (te ga ugošćivao kod sebe u Kanadi i prije stvaranja Hrvatske), nikada nije primio ni jedno hrvatsko odličje za zasluge jer oni koji su ih dijelili raznim “zaslužnicima” njega i njegova pothvata se nikada nisu sjetili.
Što je još gore, i što mirnog i tihog Bosanca hercegovačkih korijena najviše boli, jest to što su “neki tadašnji moćnici” (koje ipak ni danas ne želi imenovati, baš kao ni “progovoriti” o događajima koji su prethodili “akciji oružje”), perući ruke od njega i njegova dopremanja oružja, širili glasine o njemu kao o agentu KOS-a. No, među hrvatskim pukom i braniteljima Anton Kikaš ostao je zapamćen kao junak i domoljub s početka rata koji je svoj poslovni ugled, bogatstvo i sve što je stekao u Kanadi stavio na kocku kako bi pomogao svojoj napadnutoj domovini.
Zato priznanja za njegov doprinos u stvaranju Hrvatske, koja će idući petak dobiti u zagrebačkoj Esplanadi - gdje će na gala večeri biti više od stotinu uzvanika - od Udruge hrvatskih branitelja, invalida i udovica Domovinskog rata te od Hrvatskog žrtvoslovnog društva, znače mu više od svih priznanja i odličja koje je dobio tijekom svog života i rada u Kanadi. A tamo mu je kanadski guverner i zastupnik britanske kraljice dodijelio odličje za velik doprinos razvoju Kanade, a Vijeće etničkog tiska Kanade proglasilo ga je 1992. “Čovjekom godine”.
- Počašćen sam tim priznanjima, a posebice onim koje dolazi od branitelja, invalida i udovica Domovinskog rata. To je dokaz koliko me ljudi cijene i poštuju u domovini. A svima onima koji su početkom devedesetih širili glasine o meni kao o agentu KOS-a, kategorički tvrdim, da su sto posto neosnovane. Za njih imam samo jednu poruku: “Bože, oprosti im jer ne znaju što čine”. Oni ne shvaćaju da u meni ima toliko žara i ljubavi za Lijepu Našu te da sam ja, što me više pokušavaju ocrniti, sve jači i jači u toj ljubavi za svoju domovinu”. I danas bih, da treba, učinio isto - kaže Kikaš.
Vancouver28.04.2017
Stalno su ponavljali: “Koliko si srpske dece hteo pobiti ovim oružjem?”, a onda su udarci pljuštali sa svih strana. U jednom trenutku osjetio sam bol u rebrima. Kada sam izišao iz zatvora jugovojske, bili su mi oštećeni zglobovi na nogama, bubrezi, imao sam rane po tijelu od udaraca.... - prisjetio se Anton Kikaš, građevinski poduzetnik iz Kanade i hrvatski domoljub, događaja otprije 17 godina, kada je ugandski avion kojim je dopremio oružje u Hrvatsku prisilno prizemljen u zagrebačku Zračnu luku, a potom je on uhićen i prebačen u beogradski vojni zatvor.
Boli ga “agent KOS-a”
Ugledni hrvatski iseljenik koji je svoje poslovno carstvo podigao u Mississaugi, gradu nadomak Torontu u kanadskoj državi Ontario, do toga trenutka bio je gotovo nepoznat hrvatskoj javnosti. Malo je tko znao da je Anton Kikaš, kojega prijatelji zovu Toni, rođen u Kaknju, malom bosanskom gradiću, i da se u bijeli svijet zaputio potkraj šezdesetih godina s diplomom Geodetskog fakulteta u Zagrebu, bez znanja engleskog jezika te da je stekao takav ugled među hrvatskim iseljenicima u Kanadi i SAD-u da je na početku rata za obranu Hrvatske sakupio milijune dolara.
Kikašev rodoljubni pothvat dopremanja punog aviona oružja u Hrvatsku nije uspio, u beogradskom zatočeništvu proveo je gotovo tri mjeseca, kada je razmijenjen za generala Aksentijevića.
Njegov domoljubni čin u to vrijeme punio je stranice hrvatskih, ali i svjetskih novina. Kikaš se vratio u Kanadu, gdje je i dalje prikupljao novac za pomoć Hrvatskoj, ali je u domovini posljednjih godina gotovo zaboravljen.
Iako je s predsjednikom Tuđmanom prijateljevao i puno prije Domovinskog rata (te ga ugošćivao kod sebe u Kanadi i prije stvaranja Hrvatske), nikada nije primio ni jedno hrvatsko odličje za zasluge jer oni koji su ih dijelili raznim “zaslužnicima” njega i njegova pothvata se nikada nisu sjetili.
Što je još gore, i što mirnog i tihog Bosanca hercegovačkih korijena najviše boli, jest to što su “neki tadašnji moćnici” (koje ipak ni danas ne želi imenovati, baš kao ni “progovoriti” o događajima koji su prethodili “akciji oružje”), perući ruke od njega i njegova dopremanja oružja, širili glasine o njemu kao o agentu KOS-a. No, među hrvatskim pukom i braniteljima Anton Kikaš ostao je zapamćen kao junak i domoljub s početka rata koji je svoj poslovni ugled, bogatstvo i sve što je stekao u Kanadi stavio na kocku kako bi pomogao svojoj napadnutoj domovini.
Zato priznanja za njegov doprinos u stvaranju Hrvatske, koja će idući petak dobiti u zagrebačkoj Esplanadi - gdje će na gala večeri biti više od stotinu uzvanika - od Udruge hrvatskih branitelja, invalida i udovica Domovinskog rata te od Hrvatskog žrtvoslovnog društva, znače mu više od svih priznanja i odličja koje je dobio tijekom svog života i rada u Kanadi. A tamo mu je kanadski guverner i zastupnik britanske kraljice dodijelio odličje za velik doprinos razvoju Kanade, a Vijeće etničkog tiska Kanade proglasilo ga je 1992. “Čovjekom godine”.
- Počašćen sam tim priznanjima, a posebice onim koje dolazi od branitelja, invalida i udovica Domovinskog rata. To je dokaz koliko me ljudi cijene i poštuju u domovini. A svima onima koji su početkom devedesetih širili glasine o meni kao o agentu KOS-a, kategorički tvrdim, da su sto posto neosnovane. Za njih imam samo jednu poruku: “Bože, oprosti im jer ne znaju što čine”. Oni ne shvaćaju da u meni ima toliko žara i ljubavi za Lijepu Našu te da sam ja, što me više pokušavaju ocrniti, sve jači i jači u toj ljubavi za svoju domovinu”. I danas bih, da treba, učinio isto - kaže Kikaš.
Vancouver28.04.2017
No comments:
Post a Comment