U siječnju 1981. održana je u New Yorku osnivačka sjednica Hrvatskoga državotvornoga pokreta ( HDP ), na kojoj su se okupili neki članovi Hrvatskoga narodnoga otpora i članovi uredništva Hrvatskoga lista, koji je zajedno s ostalim »proljećarima« bio pokrenuo Bruno Bušić u kolovozu 1978., tj. dva mjeseca prije njegova ubojstva. Te su skupine izašle iz Hrvatskoga narodnoga vijeća nakon trećega redovitog saborovanja u Londonu.
Na osnivačkoj sjednici HDP -a za privremenog predsjednika izabran je Nikola Štedul. Na sastanku održanom u lipnju 1981. u Švedskoj, on je većinom glasova potvrđen za predsjednika i na toj dužnosti je ostao do raspuštanja te organizacije u samostalnoj Republici Hrvatskoj. Hrvatski državotvorni pokret promicao je hrvatske državotvorne ideje u Hrvatskom listu, zatim u australskom Hrvatskom tjdniku i stranačkom glasilu Pokret.
Hrvatski državotvorni pokret osnovan je kao posljedica nesuglasica koje su nastale u vodstvu Hrvatskog narodnog vijeća ubrzo poslije smrti Bruna Bušića, idejnog začetnika HNV-a. Nesuglasice su bile o pitanju političkog programa i načina rada u stvaranju hrvatske države.
Osobe koje su poslije osnovale HDP sačinjavale su, uvelike, radikalno krilo Hrvatskoga narodnoga vijeća. Kad spomenute nesuglasice nisu bile riješene, veći broj članova vodstva u toj organizaciji osnovao je Hrvatski državotvorni pokret.
Program Hrvatskoga državotvornog pokreta zagovarao je pomirenje hrvatske političke emigracije i hrvatskih komunista u domovini radi zajedničkoga rada na stvaranju hrvatske države. Bitna obilježja organizacije bila su njezina domovinska orijentacija i uspostava suradnje s Hrvatima u domovini.
Hrvatski državotvorni pokret upozoravao je na opasnost poistovjećivanja hrvatske nacionalne politike sa službenom politikom Sjedinjenih Država i ukazivao na mogućnosti sukobljenosti američkih i hrvatskih nacionalnih interesa. Te iste opasnosti viđene su i u bezrezervnom nasljedovanju američke politike u ideološkom sukobu sa Sovjetskim Savezom. Stoga je HDP zagovarao uspostavu dijaloga sa Sovjetskim Savezom.
Hrvatski državotvorni pokret djelovao je kroz svojih 29 ogranaka i to na području SR Njemačke (Köln, Manheim, Frankfurt, Stuttgart, Augsburg, Freiburg, Hamburg, Nürnberg, Karlsruhe, München, Zapadni Berlin), Švedske (Stockholm), Francuske (Pariz), Australije (Melbourne, Gelong, Gold Coast, Perth, Sydney, Adelaide, Gispland, Canberra), Argentine (Buenos Aires), SAD (San Hose, New York, Chicago, Los Angeles) i Kanade (Hamilton, Toronto, Vancouver).
Untoč unutarnjim podjelama i poteškoćama, u razdoblju nakon Sabora u Bruxellesu Hrvatsko narodo vijeće doseže svoj najveći uspon s više od sedam tisuća doprinosnika, učlanjenih u više od 150 mjesnih odbora širom svijeta.
U New Yorku počinje redovito izlaziti Informativni bilten HNV-a, dok rad Izvršnog odbora dolazi do izražaja osobito u predstavkama svjetskim državnicima i drugim važnim ličnostima (Carter, Helmut Schmitd, Anwar Sadat, Robert Fiske itd.) i organiziranju protujugoslavenskih demonstracija.
Izbori za Treći sabor Hrvatskoga narodnoga vijeća održani su 6. listopada 1979. godine. Novoizabrani Sabor zasjedao je od 18. do 21. siječnja 1980., u Hotelu »Tadstock« u Londonu.
Značajan je osobito stoga što predstavlja prekretnicu u ideološkom sastavu Hrvatskoga narodnoga vijeća zahvaljujući izlazu »proljećara« i »otporaša« iz organizacije i stupanju na pozornicu istaknutih predstavnika mlađe generacije (Mario Dešpoja iz Australije, Mirko Vidović iz Francuske i Mate Meštrović iz SAD-a).
No comments:
Post a Comment