Hrvatski narodni odbor priključuje se HDZ-u

 

Kao što je njegov cjelokupan politički rad izazivao reakcije, tako bez njih nije mogla proći ni smrt dr. Branka Jelića. Naime, on je iznenada umro, vjerojatno od atentata trovanjem. Veze i kontakte s komunističkim vodstvom SR Hrvatske, kao i s predstavnicima SSSR-a, o kojima je dr. Branko Jelić otvoreno govorio i pisao, teško je objektivno analizirati i donositi zaključke i konačan sud bez uvida u arhivske dokumente i izvještaje o tome u Zagrebu, Bonnu i Moskvi. Netko će od mladih i ambicioznih hrvatskih poviesničara i politologa imati valjda hrabrosti prihvatiti taj izazov.

Tjedan dana nakon pokopa dr. Branka Jelića, na kojem su se okupili svi članovi HNO-a iz cijelog svijeta, određen je njegov nasljednik. Jednoglasno je izabrano novo stranačko vodstvo, na čelu s novoizabranim predsjednikom dr. Ivanom Jelićem, Brankovim bratom.

U novi su odbor izabrani Ante Došen (počasni predsjednik), Hamid Hromalić (dopredsjednik), Nikola Prpić i Krunoslav Prates (tajnik). U izvršni odbor još su ušli Josip Krivić, dr. Mate Frković i njegov brat Ivan Frković, Mirko Šamija iz SAD, prof. dr. Dominik Šušnjara, Vilim Cecelja i drugi.

Ne želeći umanjiti njegove sposobnosti, odanost i osobnu žrtvu za hrvatsku nacionalnu stvar, ipak se mora konstatirati da su »cipele« dr. Branka Jelića, koje je poslije njegove smrti naslijedio njegov brat, bile dr. Ivanu Jeliću prevelike. I koliko se god on trudio nastaviti stopama svojega brata, nekako je uvijek ostajao u Brankovoj sjeni.

Pod vodstvom dr. Ivana Jelića rad se HNO-a više-manje uklopio u aktivnosti Hrvatskoga narodnoga vijeća pa je organizacija gotovo potpuno izgubila vlastiti identitet. Službene novine Hrvatska država nastavile su izlaziti ali, nažalost, umjesto kvalitetnih raščlamba o hrvatskoj problematici, one su ispunjavale prostor žučnim javnim polemikama s gosp. Jakšom Kušanom, koje nisu ničem vodile.

Smrću dr. Ivana Jelića godine 1986., njegovo mjesto preuzima HNO-ov dugogodišnji član i nekoć glavni urednik njegovih službenih novina gosp. Ernest Bauer, koji na položaju predsjednika ostaje do 1988. godine. Na godišnjoj skupštini HNO-a te godine izaslanici su izabrali novo vodstvo na čelu s uglednim i uspješnim hrvatskim poduzetnikom Tomislavom Krolom, koji je sa svojim bratom vlasnik šesnaest kvalitetnih restorana.

Za dopredsjednika izabran je Željko Kovačić, drugi dopredsjednik postao je ing. Jerko Nekić iz Kanade, koji je tu dužnost obnašao i u prijašnjem mandatu za vrijeme dr. Ivana Jelića. Na mjestu glavnoga tajnika i urednika službenih novina ostao je gosp. Krunoslav Peres, a počasnim predsjednikom imenovan je Ernest Bauer. U izvršni odbor, među ostalim članovima, bili su izabrani braća Dominik i Krsto Šušnjara, Ante Soldić, Drago Došen i Mirko Šamija.

S demokratskim promjenama u Hrvatskoj HNO se aktivno uključuje u obranu domovine od srpske agresije, a mnogi njegovi članovi i stranačko vodstvo vraćaju se u domovinu. U političkom životu u ime HNO-a njegov predsjednik gosp. Tomislav Krolo priključuje se HDZ-u, s kojim ulazi u koaliciju pri održavanju demokratskih izbora u Hrvatskoj.

Tom je prigodom HDZ-ova središnjica poslala 27. ožujka 1992. zajedničko priopćenje hrvatskoj javnosti: »Još 1990. godine predložio je HDZ-ov dopredsjednik gospodin Josip Manolić da se Hrvatski narodni odbor (HNO), koji djeluje kao krovna politička organizacija Hrvata u svijetu, pridruži i ujedini s najjačom hrvatskom strankom u domovini, Hrvatskom demokratskom zajednicom, s čijim se političkim programom i ciljevima umnogome slaže. HNO je danas odlučio da i formalno svoj nemali ugled, stvaran u dugogodišnjoj bespoštednoj političkoj borbi, kao i ljude koje je okupio, te sve svoje materijalne kapacitete, stavi u funkciju zajedničkog djelovanja HNO-HDZ... S obzirom na ugled koji uživa, HNO će i dalje autonomno djelovati u iseljeništvu kao dio HDZ-a, posebno na poslovima obnove naše domovine Republike Hrvatske.«

Izjavu u ime HDZ-a potpisao je njezin predsjednik dr. Franjo Tuđman, a drugi put – istoga sadržaja – predsjednik Izvršnog odbora središnjice HDZ-a Stipe Mesić, dok ju je u ime HNO-a potpisao njegov predsjednik Tomislav Krolo. Nakon razlaza u HDZ-u, Tomislav Kolo priključuje se frakciji gospodina Josipa Manolića i Stipe Mesića, ali nakon kratkoga vremena razilazi se i s njima.

Na taj način HNO u stvarnom životu izumire, a danas gospodin Tomislav Krolo gradi naselje od četrdeset kuća u Zagrebu, pridonoseći tako razvoju hrvatskoga gospodarstvu.

Na kraju svakako treba spomenuti između velikog broja članova i simpatizera HNO-a, koji su na razne načine pomogli u stvaranju suverene demokratske Republike Hrvatske, one koji su poznati hrvatskoj javnosti, ne želeći ignorirati i podcjenjivati doprinos drugih. To su Branko Dilberović, koji u svojim već odmaklim godinama uspijeva postići čin pukovnika u Hrvatskoj vojsci; jedna od legendi hrvatske vojske, general Ante Roso, koji je svojom vojnom vještinom i hrabrošću pokazao da Hrvati, osim tamburica, znaju i ratovati; jedan od predsjednika HNO-a Ernest Bauer doživio je slobodnu Hrvatsku za koju se borio i u njoj umro. Tim istaknutim članovima HNO-a treba dodati ime velečasnog Tomislava Duke, koji je svojim osobnim angažmanom u Domovinskom ratu na raznim poljima dao svoj doprinos...