Dinko Dedić dodaje 2 nove fotografije.
HRVATSKA 29. 11. 2016.
———————————
Danas je dan koji raznim ljudima simbolizira razne stvari, nekima dan kad su klali svinje, drugima dan kad su klali ljude, trećima ništa.
Države kojoj je stajao kao rođendan više nema ali država nisu samo granice, kako smo to sasvim krivo zaključili kad smo umjesto lustracije provodili aboliciju.
Država su ljudi a ljudi prelaze granice i ponekad prijeđu sve granice, ako im se dozvoli. U Hrvatskoj im se nije samo dozvolilo, nego ih se pozvalo i došli su u stotinama tisuća, u novi poredak, u vlast i sa sobom donijelI pune glave svega što se u njima do tada skupilo, uključujući AVNOJ, Tita i Jugoslaviju.
Pred samo par dana i čudim se da nisu sačekali današnjega, proglašen je za budućeg premijera Hrvatske, Davor Bernardić, koji je u svom pobjedničkom govoru, svoje sljedbenike oslovio na isti način na koji je Tito u Jajcu 29. 11. 1943. oslovio svoje sljedbenike i nekoliko puta se spomenuo da je Hrvatska država utemeljena na simbolici AVNOJ-a, dok su razdragani sljedbenici, baš kao i 29. 11. u Jajcu, skandirali “Tito, partija…”
Umjesto lustacije, provedena je restauracija. Oni koji su trebali biti pobjednici završili su u šatoru a oni koji su trebali biti poraženi u palači, u Saboru, utrpali se u sva zakonodavna, izvršna i sudska tijela, postali gospodari gospodarstva, sastavili ustav, donijeli zakone i dali onima koji su mislili da su postali pobjednici, pravo ispuhati se u niskotiražnim portalima i oplakivati svoju sudbinu. Njima u centru Zagreba, kao simbol njihove pobjede, stoji Trg Maršala Tita a Hrvatima jama u Sloveniji da se isplaču.
Sa po četiri mala šarafića stoje na tom trgu prikucane ploče koje označavaju tko je gazda u ovoj državi. Tisuće ljudi skupi se svake godine na tom trgu, protestirati protiv njegova imena, a da nikome nikad ni na kraj pameti ne padne ideja da izvadi jadan šarafić, pa da možda nekome drugome padne na pamet izvaditi još jednoga i tako četiri puta.
Sjećam se onog emigarntskog vremena kad se pripremalo dignuti u zrak Titov spomenik u Splitu. Nije to bio lako izvediv plan. Trebalo je puno organizirati, prikupiti sredstva, držati u tajnosti jer je udbinih ušiju bilo na sve strane i na kraju su se neki trebali izložiti velikom riziku.
Sjećam se tada, još je Berlinski zid bio u jednom komadu, kako smo u razgovoru rekli skupini Njemaca: “Postali ste sluganski narod i trpite taj zid 40 godina. Da je to u Hrvatskoj, svaki dan bi netko na njega bacio bombu.” Koje li zablude, kad je skupina radikalnih bušićanskih buntovnika zaključila da su oni slika i prilika hrvatskog naroda?
Ako sve bude išlo kao i do sada i ako Hrvati ne promijene svoje načine, nadam se da ću biti živ a i nije važno, 29. 11. 2020., po onom redosljedu koji pratimo od nastanka ove države, Davor Bernardić, ili netko sličan, će proslaviti izbornu pobjedu, kao što ju je proslavio Milanović prije njega a po četiri hrđavava šarafića će na Trgu Maršala Tita držati ploče s natpisom koji hrvatskom općinstvu daju do znanja tko vlada ovom državom.
Hrvatska je 1971. imala nešto preko 4.5 milijuna stanovnika. U 20 godina nakon Karađorđeva je izgubila 100 tisuća. Od nastanka hrvatske države je izgubila još 200 tisuća. Kako se sve ubrzava po planovima zacrtanim 29. 11. 1943., do idućih izbora će izgubiti još 100 tisuća i primaknuti se kritičnom broju od 4 milijuna drugova i drugarica. AKO NE PROMIJENIMO SVOJE NAČINE!
———————————
Danas je dan koji raznim ljudima simbolizira razne stvari, nekima dan kad su klali svinje, drugima dan kad su klali ljude, trećima ništa.
Države kojoj je stajao kao rođendan više nema ali država nisu samo granice, kako smo to sasvim krivo zaključili kad smo umjesto lustracije provodili aboliciju.
Država su ljudi a ljudi prelaze granice i ponekad prijeđu sve granice, ako im se dozvoli. U Hrvatskoj im se nije samo dozvolilo, nego ih se pozvalo i došli su u stotinama tisuća, u novi poredak, u vlast i sa sobom donijelI pune glave svega što se u njima do tada skupilo, uključujući AVNOJ, Tita i Jugoslaviju.
Pred samo par dana i čudim se da nisu sačekali današnjega, proglašen je za budućeg premijera Hrvatske, Davor Bernardić, koji je u svom pobjedničkom govoru, svoje sljedbenike oslovio na isti način na koji je Tito u Jajcu 29. 11. 1943. oslovio svoje sljedbenike i nekoliko puta se spomenuo da je Hrvatska država utemeljena na simbolici AVNOJ-a, dok su razdragani sljedbenici, baš kao i 29. 11. u Jajcu, skandirali “Tito, partija…”
Umjesto lustacije, provedena je restauracija. Oni koji su trebali biti pobjednici završili su u šatoru a oni koji su trebali biti poraženi u palači, u Saboru, utrpali se u sva zakonodavna, izvršna i sudska tijela, postali gospodari gospodarstva, sastavili ustav, donijeli zakone i dali onima koji su mislili da su postali pobjednici, pravo ispuhati se u niskotiražnim portalima i oplakivati svoju sudbinu. Njima u centru Zagreba, kao simbol njihove pobjede, stoji Trg Maršala Tita a Hrvatima jama u Sloveniji da se isplaču.
Sa po četiri mala šarafića stoje na tom trgu prikucane ploče koje označavaju tko je gazda u ovoj državi. Tisuće ljudi skupi se svake godine na tom trgu, protestirati protiv njegova imena, a da nikome nikad ni na kraj pameti ne padne ideja da izvadi jadan šarafić, pa da možda nekome drugome padne na pamet izvaditi još jednoga i tako četiri puta.
Sjećam se onog emigarntskog vremena kad se pripremalo dignuti u zrak Titov spomenik u Splitu. Nije to bio lako izvediv plan. Trebalo je puno organizirati, prikupiti sredstva, držati u tajnosti jer je udbinih ušiju bilo na sve strane i na kraju su se neki trebali izložiti velikom riziku.
Sjećam se tada, još je Berlinski zid bio u jednom komadu, kako smo u razgovoru rekli skupini Njemaca: “Postali ste sluganski narod i trpite taj zid 40 godina. Da je to u Hrvatskoj, svaki dan bi netko na njega bacio bombu.” Koje li zablude, kad je skupina radikalnih bušićanskih buntovnika zaključila da su oni slika i prilika hrvatskog naroda?
Ako sve bude išlo kao i do sada i ako Hrvati ne promijene svoje načine, nadam se da ću biti živ a i nije važno, 29. 11. 2020., po onom redosljedu koji pratimo od nastanka ove države, Davor Bernardić, ili netko sličan, će proslaviti izbornu pobjedu, kao što ju je proslavio Milanović prije njega a po četiri hrđavava šarafića će na Trgu Maršala Tita držati ploče s natpisom koji hrvatskom općinstvu daju do znanja tko vlada ovom državom.
Hrvatska je 1971. imala nešto preko 4.5 milijuna stanovnika. U 20 godina nakon Karađorđeva je izgubila 100 tisuća. Od nastanka hrvatske države je izgubila još 200 tisuća. Kako se sve ubrzava po planovima zacrtanim 29. 11. 1943., do idućih izbora će izgubiti još 100 tisuća i primaknuti se kritičnom broju od 4 milijuna drugova i drugarica. AKO NE PROMIJENIMO SVOJE NAČINE!
BANDA KOMUNISTICKA
ReplyDelete