Monday, May 1, 2017
Anton Kikaš: I danas bih, da treba, učinio isto!
Anton Kikaš: I danas bih, da treba, učinio isto!
Objava 19. travnja 2008. 2017....
Pilot je otvorio prozor prizemljena zrakoplova na vojnome dijelu zagrebačkog aerodroma. Ugledali smo stotinjak vojnika s cijevima uperenima u avion. Čuo sam vojnike kako govore: “Ja ću, bre, da ih pobijem”, drugi ga ja nadglasao: “Nećeš ti, nego ja!”. Zbunjeni pilot pitao me što govore. Rekoh mu: “Svađaju se koji će nas ubiti!” Ugledao sam grašku znoja na njegovu licu. Ni meni nije bilo svejedno, pomirio sam se sa smrću. Prava tortura nastala je kada su me priveli i počeli ispitivati.
Stalno su ponavljali: “Koliko si srpske dece hteo pobiti ovim oružjem?”, a onda su udarci pljuštali sa svih strana. U jednom trenutku osjetio sam bol u rebrima. Kada sam izišao iz zatvora jugovojske, bili su mi oštećeni zglobovi na nogama, bubrezi, imao sam rane po tijelu od udaraca.... - prisjetio se Anton Kikaš, građevinski poduzetnik iz Kanade i hrvatski domoljub, događaja otprije 17 godina, kada je ugandski avion kojim je dopremio oružje u Hrvatsku prisilno prizemljen u zagrebačku Zračnu luku, a potom je on uhićen i prebačen u beogradski vojni zatvor.
Boli ga “agent KOS-a”
Ugledni hrvatski iseljenik koji je svoje poslovno carstvo podigao u Mississaugi, gradu nadomak Torontu u kanadskoj državi Ontario, do toga trenutka bio je gotovo nepoznat hrvatskoj javnosti. Malo je tko znao da je Anton Kikaš, kojega prijatelji zovu Toni, rođen u Kaknju, malom bosanskom gradiću, i da se u bijeli svijet zaputio potkraj šezdesetih godina s diplomom Geodetskog fakulteta u Zagrebu, bez znanja engleskog jezika te da je stekao takav ugled među hrvatskim iseljenicima u Kanadi i SAD-u da je na početku rata za obranu Hrvatske sakupio milijune dolara.
Kikašev rodoljubni pothvat dopremanja punog aviona oružja u Hrvatsku nije uspio, u beogradskom zatočeništvu proveo je gotovo tri mjeseca, kada je razmijenjen za generala Aksentijevića.
Njegov domoljubni čin u to vrijeme punio je stranice hrvatskih, ali i svjetskih novina. Kikaš se vratio u Kanadu, gdje je i dalje prikupljao novac za pomoć Hrvatskoj, ali je u domovini posljednjih godina gotovo zaboravljen.
Iako je s predsjednikom Tuđmanom prijateljevao i puno prije Domovinskog rata (te ga ugošćivao kod sebe u Kanadi i prije stvaranja Hrvatske), nikada nije primio ni jedno hrvatsko odličje za zasluge jer oni koji su ih dijelili raznim “zaslužnicima” njega i njegova pothvata se nikada nisu sjetili.
Što je još gore, i što mirnog i tihog Bosanca hercegovačkih korijena najviše boli, jest to što su “neki tadašnji moćnici” (koje ipak ni danas ne želi imenovati, baš kao ni “progovoriti” o događajima koji su prethodili “akciji oružje”), perući ruke od njega i njegova dopremanja oružja, širili glasine o njemu kao o agentu KOS-a. No, među hrvatskim pukom i braniteljima Anton Kikaš ostao je zapamćen kao junak i domoljub s početka rata koji je svoj poslovni ugled, bogatstvo i sve što je stekao u Kanadi stavio na kocku kako bi pomogao svojoj napadnutoj domovini.
Zato priznanja za njegov doprinos u stvaranju Hrvatske, koja će idući petak dobiti u zagrebačkoj Esplanadi - gdje će na gala večeri biti više od stotinu uzvanika - od Udruge hrvatskih branitelja, invalida i udovica Domovinskog rata te od Hrvatskog žrtvoslovnog društva, znače mu više od svih priznanja i odličja koje je dobio tijekom svog života i rada u Kanadi. A tamo mu je kanadski guverner i zastupnik britanske kraljice dodijelio odličje za velik doprinos razvoju Kanade, a Vijeće etničkog tiska Kanade proglasilo ga je 1992. “Čovjekom godine”.
- Počašćen sam tim priznanjima, a posebice onim koje dolazi od branitelja, invalida i udovica Domovinskog rata. To je dokaz koliko me ljudi cijene i poštuju u domovini. A svima onima koji su početkom devedesetih širili glasine o meni kao o agentu KOS-a, kategorički tvrdim, da su sto posto neosnovane. Za njih imam samo jednu poruku: “Bože, oprosti im jer ne znaju što čine”. Oni ne shvaćaju da u meni ima toliko žara i ljubavi za Lijepu Našu te da sam ja, što me više pokušavaju ocrniti, sve jači i jači u toj ljubavi za svoju domovinu”. I danas bih, da treba, učinio isto - kaže Kikaš.
Vancouver28.04.2017
Stalno su ponavljali: “Koliko si srpske dece hteo pobiti ovim oružjem?”, a onda su udarci pljuštali sa svih strana. U jednom trenutku osjetio sam bol u rebrima. Kada sam izišao iz zatvora jugovojske, bili su mi oštećeni zglobovi na nogama, bubrezi, imao sam rane po tijelu od udaraca.... - prisjetio se Anton Kikaš, građevinski poduzetnik iz Kanade i hrvatski domoljub, događaja otprije 17 godina, kada je ugandski avion kojim je dopremio oružje u Hrvatsku prisilno prizemljen u zagrebačku Zračnu luku, a potom je on uhićen i prebačen u beogradski vojni zatvor.
Boli ga “agent KOS-a”
Ugledni hrvatski iseljenik koji je svoje poslovno carstvo podigao u Mississaugi, gradu nadomak Torontu u kanadskoj državi Ontario, do toga trenutka bio je gotovo nepoznat hrvatskoj javnosti. Malo je tko znao da je Anton Kikaš, kojega prijatelji zovu Toni, rođen u Kaknju, malom bosanskom gradiću, i da se u bijeli svijet zaputio potkraj šezdesetih godina s diplomom Geodetskog fakulteta u Zagrebu, bez znanja engleskog jezika te da je stekao takav ugled među hrvatskim iseljenicima u Kanadi i SAD-u da je na početku rata za obranu Hrvatske sakupio milijune dolara.
Kikašev rodoljubni pothvat dopremanja punog aviona oružja u Hrvatsku nije uspio, u beogradskom zatočeništvu proveo je gotovo tri mjeseca, kada je razmijenjen za generala Aksentijevića.
Njegov domoljubni čin u to vrijeme punio je stranice hrvatskih, ali i svjetskih novina. Kikaš se vratio u Kanadu, gdje je i dalje prikupljao novac za pomoć Hrvatskoj, ali je u domovini posljednjih godina gotovo zaboravljen.
Iako je s predsjednikom Tuđmanom prijateljevao i puno prije Domovinskog rata (te ga ugošćivao kod sebe u Kanadi i prije stvaranja Hrvatske), nikada nije primio ni jedno hrvatsko odličje za zasluge jer oni koji su ih dijelili raznim “zaslužnicima” njega i njegova pothvata se nikada nisu sjetili.
Što je još gore, i što mirnog i tihog Bosanca hercegovačkih korijena najviše boli, jest to što su “neki tadašnji moćnici” (koje ipak ni danas ne želi imenovati, baš kao ni “progovoriti” o događajima koji su prethodili “akciji oružje”), perući ruke od njega i njegova dopremanja oružja, širili glasine o njemu kao o agentu KOS-a. No, među hrvatskim pukom i braniteljima Anton Kikaš ostao je zapamćen kao junak i domoljub s početka rata koji je svoj poslovni ugled, bogatstvo i sve što je stekao u Kanadi stavio na kocku kako bi pomogao svojoj napadnutoj domovini.
Zato priznanja za njegov doprinos u stvaranju Hrvatske, koja će idući petak dobiti u zagrebačkoj Esplanadi - gdje će na gala večeri biti više od stotinu uzvanika - od Udruge hrvatskih branitelja, invalida i udovica Domovinskog rata te od Hrvatskog žrtvoslovnog društva, znače mu više od svih priznanja i odličja koje je dobio tijekom svog života i rada u Kanadi. A tamo mu je kanadski guverner i zastupnik britanske kraljice dodijelio odličje za velik doprinos razvoju Kanade, a Vijeće etničkog tiska Kanade proglasilo ga je 1992. “Čovjekom godine”.
- Počašćen sam tim priznanjima, a posebice onim koje dolazi od branitelja, invalida i udovica Domovinskog rata. To je dokaz koliko me ljudi cijene i poštuju u domovini. A svima onima koji su početkom devedesetih širili glasine o meni kao o agentu KOS-a, kategorički tvrdim, da su sto posto neosnovane. Za njih imam samo jednu poruku: “Bože, oprosti im jer ne znaju što čine”. Oni ne shvaćaju da u meni ima toliko žara i ljubavi za Lijepu Našu te da sam ja, što me više pokušavaju ocrniti, sve jači i jači u toj ljubavi za svoju domovinu”. I danas bih, da treba, učinio isto - kaže Kikaš.
Vancouver28.04.2017
Anton Kikaš
Anton Kikaš, društvo hrvatskih književnika Herceg Bosne
Toronto, Kanada
Anton Kikaš rođen je u predvečerje Drugoga svjetskog rata. Iako je po ocu podrijetlom iz Međugorja, već dugo godina u svijetu poznatog svetišta, djetinjstvo je proveo u bosanskom gradiću Kaknju. S trinaest godina odlazi u Sarajevo gdje je sa sedamnaest godina završio Geodetsku tehničku školu, a u Zagrebu Geodetski fakultet, 1967. Samo godinu dana kasnije dolazi u Toronto (Kanada), gdje već više od 35 godina ima svoju projektnu tvrtku za projektiranje novih naselja, a bavi se urbanizmom, građevinom i geodezijom.Od samog dolaska u Toronto Kikaš se uključio u aktivnu hrvatsku zajednicu i radio na promicanju istine o Hrvatskoj i njenoj povijesti, kulturi i športu. Još davne 1982. godine poklonio je šampionskom nogometnom klubu "Dinamo" turneju u Kanadi i Americi, a bio je i organizator gostovanja Hrvatskog narodnog kazališta, hrvatskih glazbenika, projekcije velikog broja hrvatskih filmova, što čini i danas.
Također organizirao je i vodio nekoliko banketa za prikupljanje novca, a i sam darovao pozamašne doprinose za gradnju hrvatskih crkava, te Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Na samo dva banketa skupio je milijun dolara, što je bio preduvjet za otvaranje Katedre za hrvatski jezik i kulturu u blizini Toronta, na Waterloo sveučilištu, koja već više od dvadeset godina uspješno djeluje. Omogućio je i izdavanje više knjiga na engleskom jeziku: Two Thousand Years of Writing in Croatia, kao i knjiga pjesama Slavka Mihalića, Antuna Šoljana i Milivoja Slavičeka.
Tijekom osamdesetih bio je predsjednik Društva kanadsko - hrvatskih privrednika i intelektualaca, te nogometnog kluba "Croatia" Toronto, a već 20 godina je predsjednik Zaklade za hrvatske studije u Kanadi, koja se između ostalog brine i za rad Katedre na Waterloo sveučilištu.
Pjesme je počeo pisati tek 1988. godine, a bile su izvedene na Hrvatskom glazbenom festu u Torontu, na Splitskom festivalu, te na festivalima u Požegi i Cavtatu. Autor je više pjesama koje su pjevali, danas pokojni Tomislav Ivčić, te Krunoslav Cigoj, Vera Svoboda, Mladen Grdović, Dražen Žanko, Tanja Mršić i drugi. Pjesme su mu objavljene u novinama i časopisima, uglavnom kao prilog njegovim intervjuima, te u zborniku pjesama KLD "Rešetari", koje već više godina okuplja izvandomovinske pjesnike. Anton Kikaš je nastupio na 10- im Večerima hrvatske iseljeničke lirike koja se održala u sklopu Drugih hrvatskih svjetskih igara u Zadru. Zastupljen je u zbirci izvandomovinskih pjesnika koja se planira promovirati 8. travnja, 2011. u San Pedro - Los Angeles, CA. Tamo će se održati 11-ti pjesnički susreti HIL-e u organizaciji Nade Pupačić, predsjednice Udruge hrvatske izvandomovinske lirike, New York.
Anton Kikaš, jedan od najuspješnijih hrvatskih poslovnih ljudi u Kanadi, koji je široj javnosti postao poznat u kolovozu 1991. godine, kada ga je na zagrebačkom Plesu uhitila JNA i držala u vojnom zatvoru u Beogradu puna tri mjeseca, nakon čega je razmijenjen za generala Aksentijevića. Kikaš je u Hrvatsku dovezao 19 tona oružja za MUP i ZNG, nabavio ga je u Africi i dopremio boeingom 707 Uganda Airlinesa. Donacija kanadskih Hrvata milijunske vrijednosti je zaplijenjena, došlo je i do pucnjave, a Kikaš je uhićen.
Subscribe to:
Posts (Atom)
